Boriša Simanić ponovo trenira
Svetsko prvenstvo u košarci 2023. godine ostaće upamćeno po velikog podviga reprezentacije Srbije koja je stigla do srebrne medalje, ali i po heroju Boriši Simaniću koji je tokom šampionata u Manili dobio jak udarac poslije kog je završio u bolnici, a zatim je izgubio bubreg.
Devet mjeseci poslije ovog događaja Boriša je u podkastu "Alesto" otkrio lijepe vijesti.
- Sada, trenutno, sam stvarno odlično, počeo sam i da treniram. Nekih više od mjesec dana već radimo i zasad se osjećam fenomenalno. U početku smo radili samo u teretani, da mišiće vratimo u funkciju, jer su bili zamrli skroz, ništa nisam smio da radim sedam-osam mjeseci, zbog tih nalaza i svega, da se to očisti i onda sam krenuo da radim. U početku je to bila teretana, a onda smo iz nedjelje u nedjelju podizali intenzitet i prije nekih sedam do deset dana sam počeo i da šutiram - rekao je Simanić.
Veliku podršku Boriša je dobio od saigrača koji nisu spavali dok su čekali informacije o njegovom stanju, a svaki meč odigrali su za njega.
- U trenucima kada se tražila krv za mene, bilo je četiri, pet ujutru i niko od mojih druagara igrača nije spavao, svi su bili u jednoj sobi. Bilo im je stvarno nezgodno, pa još i poraz od Italije i trebalo je da prođe dva dana da bi saznali da stvarno sve u redu, nisu ni spavali dok im se nisam javio. Prvi put sam normalno zaspao nekih 20-25 dana poslije operacije, ovdje u Beogradu. To malo što sam spavao, spavao sam na leđima, i onda sam sa nekim pojasom mogao na bok i tada je sve bilo mnogo lakše - ispričao je bivši košarkaš Crvene zvezde.
Poslije pet mjeseci je prvi put ponovo izašao na teren.
- Peti mjesec poslije operacije sam otišao na teren, napolju i šutirao iz mesta na koš, onako, da ne trčim, da se ne krećem pretjerano. Vidio sam da je sve u redu i da ne osjećam ništa čudno. Odradio sam sva testiranja koja sam morao, i onda sam prvi put ušao u teretanu. Nisam smio ništa osim malo sklekova bez dozvole. Prvi šut nisam pogodio. Bila je kratka lopta za metar, još ja stao na trojku i kao odmah ću ja nju. Pitao sam se da li je sa nogama trebalo jače, ali poslije pola sada našao sam taj osjećaj, poslije ostane to. Ubacivalo se - rekao je srpski reprezentativac.
Uprkos divnom odnosu sa svim saigračima, Aleksu Avramović je morao da izbjegava.
- Aleksu sam izbjegavao prvih deset dana, zbog smijanja. Tad mi stvarno nije trebao. On ima neku ludu energiju. Let je u šest, mi ustajemo u pola četiri, ne znamo gdje smo, a on počinje da priča i ne prestaje. Nevjerovatno. Ali stvarno je lako igrati sa njim. Pogotovo u odbrani. Kad izmrcvari plejmejkera taj zaboravi šta je postavio i gdje treba loptu da da - rekao je Boriša Simanić.