U Gostoviću godišnji susret bivših mještana ovog kraja

Izbjeglo ih je oko 3.000, a do sada se vratilo tek desetak.

I oni koji su se vratili u Gostović, posustaju. Branislav Ristić vratio se 2005. godine, ali je nakon 10 godina odustao i preselio se trajno u Doboj. Nije, kaže, bilo podrške povratku.

"Isprva je bilo malo provokacije, kasnije malo se to smirilo. Sve obećavaju, viču napravite spisak za održivi povratak, biće, predamo papire, ali nema od toga ništa, rekao je Ristić.

Većina Gostovićana živi u Modriči. Ima ih i u Šamcu i Vukosavlju i drugim opštinama, a u rodni kraj dolaze prve nedjelje po Petrovdanu. Tek da ih, kažu, želja mine. Danas su dočekali i vladiku Hrizostoma i osveštali novoizgrađenu nadstrešnicu ispred crkve Svetog Nikole u Čardaku.

"Mi smo odavde fizički otišli, ali smo duhovno još prisutni i nikada nećemo otići. To govori šta smo uspjeli da obnovimo, sve je ovo bilo porušeno", izjavio je Bogdan Božić.

"Plačemo za svojim krajem uvijek, ali šta imamo od toga, ništa. Ne možeš naći gdje je bila kuća, niti znaš gdje je kuća", kaže Dragica Cvjatković.

"Tu mi je otac sahranjen. Tu je poginuo, to me najviše privlači", rekla je Ruža Gojković.

Srušene i spaljene kuće , oštećena groblja, loša infrastruktura, sve to potpuno je zaustavilo povratak u Gostović. Klima se ,kažu izbjegli Srbi, pomalo mijenja, ali je preduslove za povratak trebalo obezbijediti mnogo ranije. 

"To bi trebalo da su neke veće donacije. Da se dadnu da bi se moglo uspjeti da se jedan dio naroda vrati i ovo je izuzetno lijepo mjesto i ovdje je živjela 22 srpska sela u dolini Gostovića", istakao je predsjednik Udruženja Gostovićana Modriča Radenko Lazić.

Raseljeni na sve strane, jednom godišnje Gostovićani obiđu grobove predaka i zapale svijeće. Da rodni kraj neće zaboraviti, iako daleko od njega, pokazuje i inicijativa za obnovu manastira Udrim iz 15. vijeka.