Nastavak suđenja za ubistvo dječaka Slobodana Stojanovića
Tužilaštvo BiH tereti Elfetu Veseli da je kao pripadnik Diverzantskog voda Komande združenih jedinica Liplje, Kamenica, u drugoj polovini jula ili prvoj polovini avgusta 1992. godine ubila dvanaestogodišnjeg Slobodana Stojanovića u naselju Bajrići - Novo Selo, na području Kamenice.
Prema optužnici, ona je na najsvirepiji način ubila dječaka tako što mu je, dok je bio na biciklu, prišla sa leđa i zaklala ga nožem.
U optužnici je navedeno da je Sakib Halilović, koji je bio komandant Diverzantskog voda, znao da je njegova podređena počinila ovo krivično djelo, ali da nije preduzeo neophodne mjere da bude kažnjena.
Na ročištu održanom 28. novembra, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH "S-3" dao je suprotne iskaze od ranije datih Agenciji za istrage i zaštitu BiH /Sipa/, zbog čega je tužilac Miroslav Јanjić najavio mogućnost procesuiranja ovog svjedoka zbog davanja lažnog iskaza.
Zaštićeni svjedok je na prošlom ročištu tvrdio da optuženi Sakib Halilović zvani Kibe, koga zna još iz školskih dana, tokom boravka na području Kamenice od maja do septembra 1992. godine nije imao nikakvu ulogu u vojnom smislu, te da nije vidio da je imao svoju grupu.
Tužilac mu je predočio zapis sa saslušanja, koji je dao Sipi 15. septembra 2009. godine kada je rekao da je Halilović bio predsjednik Kriznog štaba u opštini Zvornik i da je čuo da je sa 20 ljudi u uniformama sa oznakama hrvatskih jedinica došao u njegovo rodno selo Sejfiće.
Na prošlom ročištu je rekao da je samo jednom sreo Kibeta i njegovu grupu na Donjoj kosi, koji mu je rekao da idu na kupanje na Drinjaču, dodajući da su svi bili u šorcevima i majicama i da je među njima bila najmanje jedna ženska osoba, dok je u ranijem iskazu naveo da je u Kibetovoj grupi bila jedna ženska osoba nižeg rasta, tamnije kose i puti.
Tokom ročišta u Sudu BiH, koje je dijelom bilo zatvoreno za javnost, on je potvrdio da se pričalo da je bilo neko dijete, ali da ne zna ko je to rekao.
U iskazu Sipi svjedok je naveo da je od Almira Seferovića čuo da se neko dijete - karavlah iz Kamenice, pojavilo na tim prostorima i da je ubijeno, ali nije rekao ko ga je ubio.
Drugi svjedok Tužilaštva Ninko Sember rekao je da je za ubistvo dječaka čuo od vojnika koji su dolazili u njegovu mehaničarsku radnju u Tuzli. Svjedok je objasnio u Sudu da su mladići sa nadimcima - Žilo, Niko, Huze, Knindža i DŽemo svako jutro tokom sedam-osam mjeseci dolazili kod njega radi održavanja njihovog vozila.
Svjedok je naveo da je Žilo jednom prilikom 1993. godine pričao ostalim mladićima o ubistvu dječaka.
"Tada je rekao - al namuči ono dijete, jedva ga zakla. Uvati ga za vrat, presiječe venu, neće kap krvi da poteče. Pucala mu je iz pištolja u glavu", naveo je svjedok Žilove riječi, dodajući da je Niko rekao - "Što nije naoštrila nož", a da je DŽemo tada samo ćutao.
Prema riječima svjedoka, Žilo je rekao da je dječaka ubila - Urfeta, te da je on iz njihove priče zaključio da su Urfetu svi poznavali.
On je rekao da su ovi mladići do dolaska u Tuzlu bili u Kamenici, te da o ubistvu dječaka više nikada nisu pričali.
Serdar je naveo da je jednom u ljeto 1993. godine ispred svoje radnje s leđa vidio ženu za koju su govorili da je Urfeta, opisavši je kao malu, mršavu, crnu ženu u uniformi.
Izvor: Srna