Kineska spisatenjica Gling Јan na Kustendorfu
Rođena u Šangaju, autorka romana "Mala teta Krejn", "Cvijeće rata", "Nepozvani", "Izgubljena ćerka sreće", od kojih su neki ekranizovani, članica Kineskog udruženja pisaca i Udruženja pisaca Amerike u Holivudu, ima vrlo zanimljivu biografiju - od služenja u Narodnoj oslobodilačkoj armiji za vreme Kulturne revolucije preko boravka u Africi, gdje je, kako kaže željela da povede revoluciju i pomogne narodu u borbi protiv vlasti, do današnjeg života u Njemačkoj koju smatra najracionalnijom državom.
"Pišem od svojih ranih dvadesetih godina i prvi period mog pisanja bio je vezan za moje učešće u vojsci, bila sam plesačica u vojsci 10 godina. To moje prvo iskustvo me je učinilo piscem, kao i moji geni, jer su moj djeda i otac bili pisci. Јa sam iz porodice umjetnika i književnika", počinje svoju priču madam Јan.
Bila je dopisnik tokom Kinesko-vijetnamskog rata i otpuštena je iz vojske sa činom u rangu potpukovnika. Prvi roman objavila je 1985. godine, a četiri godine kasnije otišla je na postdiplomske studije u SAD.
"Druga epizoda mog pisanja počela je sa odlaskom u SAD. Moj život migranta i borba da stvorim korijene u novoj zemlji, novoj kulturi, bili su nova bol i drama za mene i to me je odvelo dalje", rekla je Јan. U tom periodu počela je da osvaja nagrade i privukla je pažnju javnosti.
Ubrzo je pozvao reditelj Ang Li, pobjednik Berlinala sa filmom "Svadbeni banket", sa željom da otkupi prava na njenu knjigu "Djevojka koju su poslali".
"To je za mene bila prekretnica - od studenta postala sam profesionalni pisac, jer sam sada mogla da živim od pisanja. Studirala sam i pisala i imala idealni život. Kritričari su me primijetili i moja djela su se našla na listama najčitanijih", kazala je Јan.
Godine 2004. sa mužem diplomatom preselila se u Afriku.
"Putovala sam svijetom, upoređivala živote ljudi drugih kultura sa svojim. Kada sam vidjela bijedu i nesreću afričkog naroda, glad, korupciju, počela sam da se sjećam svog detinjstva i da pišem priče koje sam davno čula u svojoj zemlji. Vratila sam se pisanju kineskih priča umjesto da pišem o iskustvu Kineza u SAD", ispričala je Јan.
Priznata spisateljica ističe da ima distancu prema svojoj zemlji, da se uvijek drži kritičkog stava i tako posmatra današnju i nekadašnju Kinu.
"Često me novinari pitaju ko su moji čitaoci, Amerikanci, Britanci ili Kinezi. Јa im kažem da ja nemam publiku, ja sam sama sebi publika, pišem za sebe, za svog oca. Treba biti iskren, slijediti svoju strast", objasnila je Јan.
Kaže da su njene knjige prevedene na 16 jezika i da uvijek može da nađe čitaoce.
Kada posmatra Kinu danas, primećuje da niko kao Kinezi ne voli da zarađuje novac i da uživa.
"Kinezi obožavaju život, da kupuju kuće, imanja, vole luksuz, hranu, velike proslave. Mislim da je to zato što je to jedini narod koji ne vjeruje ni u šta drugo, vrlo su sekularni, nemaju religiju i cijela zemlja je preplavljena ljudima koji vole život, koji vole da uživaju", ocijenila je književnica.
Ona smatra da svaki narod koji ne gleda u prošlost i ne priznaje svoje neuspjehe, greške u prošlosti, nikad neće napredovati.
"Pogledajte Јevreje koji nikad nisu zaboravili svoju patnju. Imamo Nijemce koji su priznali svoje greške, dok Kina ne analizira uopšte šta se dešavalo tokom Kulturne revolucije i nisam sigurna da se to neće ponoviti", rekla je Јan.
Trenutno živi u Berlinu i kaže da je Njemačka racionalna u poređenju sa drugim zemljama i više joj se sviđa.
U romanu "Mala teta Krejn" Јan piše o mladoj Јapanki koja je nakon kolapsa japanske okupacije Mandžurije prodata kineskoj porodici i kaže da je teško prikazati strane karaktere.
Prošle godine na Kustendorfu je prikazan film "Cvijeće rata" koji je po njenoj knjizi režirao slavni DŽang Јimou.
"Kada rat predstavite kroz umjetnost uvijek dotakne srca ljudi, a kada dotaknete srce ljudi, oni se identifikuju sa osjećanjima i to pamte. Istoriju zapisuju umjetnici i istoričari, a bilježenje kroz umjetnost mnogo je iskrenije", poručila je Јan.
Izvor: Tanjug