Tanasić: Latinica nije srpsko pismo
Komentarišući prijedlog izmjena i dopuna Zakona o jeziku i pismu, gdje je propisano da se u službenoj upotrebi koristi samo ćirilica, Tanasić je ocijenio da nema nikakvih razloga ni potrebe da se latinica ozakoni kao ravnopravna ćirilici niti da je zamijeni.
"Latinica nije srpsko pismo, iako je u 20. vijeku mnogo pisano na njoj. Međutim, ona je uvezena, posebno je naturana posleij Drugog svetskog rata u ime srpsko-hrvatskog i jezičkog zajedništva i bratstva i jedinstva. Međutim, u Hrvatskoj ćirilice nije bilo čak ni za Srbe", rekao je za "Politiku" Tanasić, koji je i predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika.
On napominje da su oni koji se zalažu za latinicu u službenoj upotrebi vrlo glasni, pa se stiče utisak da su brojni, dodavši da je to front koji su organizovale različite grupe, u čijem su centru ljudi koji znaju šta za srpsku kulturu i nacionalni identitet znači ćirilica.
"Zato i čine sve da je protjeraju i preprave našu kulturu, dobro znajući da je u kulturi snaga jednog naroda", rekao je Tanasić, podsjećajući da su nacisti za vrijeme Drugog svjetskog rata bombardovali upravo Narodnu biblioteku u Beogradu.
On je naveo da među zagovornicima latinice ima ljudi koji zaista misle da su dva pisma ravnopravna, kao i onih koji smatraju da će upotrebom latinice steći neke materijalne koristi, kao neki izdavači i mediji, te upitao da li država može i smije žrtvovati indentitet zarad nečijeg profita.
Tanasić je podsjetio da u ustavnoj odredbi o jeziku i pismu piše da je u Srbiji službeni jezik srpski, a pismo ćirilica.
On je napomenuo da će zakon definisati službenu i privatnu upotrebu jezika i pisma, te dodao da je za njega logično da u Srbiji štampa koja izlazi na srpskom jeziku bude na ćirilici, kao i napisi na televiziji.
Tanasić je rekao da će nacionalne manjine u službenoj prepisci morati da se ponašaju isto kao manjine u Francuskoj, Švedskoj ili Austriji, odnosno da koriste službeni jezik zemlje u kojoj žive.
On je naveo da latinice u službenoj upotrebi neće biti i ne treba da bude, a da ju je moguće koristiti u komunikaciji koja ne podrazumijeva službenu upotrebu srpskog jezika.
Tanasić je podsjetio da je gotovo sve što su Srbi stvorili, zapamtili i sačuvali u svojoj istoriji stvoreno na ćirilici, kao što je Miroslavljevo jevanđelje, djelo Svetog Save, Dušanov zakonik, pa Kulinova povelja iz 12. vijeka, koji je najstariji pisani spomenik na srpskom narodnom jeziku.
On je napomenuo da ćirilicu kao prepoznatljivi znak srpskog kulturnog identiteta vide i u svijetu, te podsjeća da standard ISO 12199 uz srpski jezik prepoznaje samo ćirilicu, a da se sve napisano srpskim jezikom na latinici knjiži u hrvatsku kulturnu baštinu.