Vlajki: Skupštinska tragikomedija
Potpuno opravdano zakazana sjednica koja je mogla biti istorijska i vratiti Srpskoj sve ono što je izgubila u posljednje dvije decenije nakon Dejtona, pretvorila se u moralnu pustoš proizvedenu od jednog dijela poslanika od kojih se, ruku na srce, ništa drugo nije ni moglo očekivati.
Protivnik je, u vidu Bakira, pijuna “međunarodne zajednice“, napravio nevjerojatnu grešku koja je mogla biti monumentalno iskorištena. Izetbegović je, onako kako mu je suflirano, obezvrijedio Predsjedništvo, vrhovnu instituciju BiH, svojim unilateralnim slanjem revizije Međunarodnom sudu pravde u Hagu.
Time je čitav sistem hijerarhijskog ustrojstva i odlučivanja u BiH bio paraliziran i razrušen. Ovog puta, ni uz najbolju maštu, nisu se za to mogli okriviti Srbi kao što je to do sada bilo stotine puta urađeno.
Predsjednik Republike je to u svom izlaganju jasno naznačio. Ovaj Bakirov čin je samo posljednji od niza udara kojima je gađana Srpska od strane vladajuće Bošnjačke/muslimanske elite u Sarajevu, a u cilju stvaranja od BiH islamske zemlje bazirane na šerijatu. Indikatori za to su pristrasno djelovanje Suda i Tužilaštva BiH, Ustavnog suda, oduzimanja brojnih nadležnosti Srpskoj, oduzimanje grba, himne i zastave našoj Republici, osporavanje dana Republike, tužbe zbog referenduma, pokušaj oduzimanja dijelova RS pripisivanjem vojne imovine Sarajevu, i mnogo čega drugog. Revizija, pokušaj da se ponovo optuži Republika Srbija za, kako se tvrdi, genocid nad Bošnjacima je samo vrh ledenog brijega koji raste eksponencijalnom brzinom i količinom.
Јer, budimo iskreni. Ono što sada Izetbegović radi, samo je nastavak djela svog oca. Njegov je otac jasno iznio jednu od osnovnih doktrina islama. Parafraziram: Gdje god muslimanska populacija u nekoj zemlji pređe 50% stanovništva, sveta je dužnost muslimana da od tog prostora naprave islamsku državu. Nikada i nigdje Bakir to nije negirao, a sve što radi, radi u tom duhu.
U BiH je tih 50% dostignuto, pa i pređeno (ili će se to vrlo brzo desiti), pa je agresivnost sadašnje bošnjačke vladajuće elite da se dokopa cijele BiH normalna.
Zapad je suflirao Bakiru da podstakne tu reviziju računajući na srpski revolt koji će blokirati institucije BiH, politički uništiti Bakira i njegov izraziti fundamentalizam koji će biti zamijenjen novom daleko umjerenijom muslimanskom elitom.
Predloženi zaključci Predsjednika Republike (posebno član 4) su jasno išli u tom smjeru: Treba blokirati zajedničke institucije BiH od strane srpskih predstavnika, pa će, po domino efektu, biti stavljene u pitanje, ne samo revizija i Bakir, već i antisrpske državne institucije.
Ali jedan dio poslaničkih grupa koji je u tijesnoj suradnji sa takozvanim 'narodnim partijama', a gdje je najvažnija SDA koja otvoreno zagovara uništenje Republike Srpske, ostao je vjeran svojim antisrpskim “kolegama“ (da li samo iz “solidarnosti“?).
Njihov diskurs (posebno dvojice od njih, od kojih se to i moglo očekivati) je juče bio krajnje jasan: nećemo rušiti izrazito bošnjački/muslimanski/radikalno fundamentalistički državni, i u potpunosti antisrpski, sistem institucija, jer bi to, navodno, moglo škoditi srpskim interesima i Dejtonu!?
Ništa im ne znači što je Dejton operušan do neprepoznatljivosti, što Srpska nema svoj grb, zastavu i himnu, što osnovne državne institucije antisrpski djeluju, što se zločini nad Srbima ne procesuiraju, što se osporava Dan Republike što se želi, preko pitanja vojne imovine teritorijalno presjeći Srpsku u nekoliko pravaca, što je u BiH napravljen paralelan bošnjački/muslimanski institucionalan sistem koji negira dva druga konstitutivna naroda, i da ne nabrajam.
Posebno je nisko i bijedno kada se javno izjavljuje da se Sud i Tužilaštvo u predloženim zaključcima želi reformirati kako bi na taj način Predsjednik Republike sebe zaštitio.
Samim tim što taj dio poslaničkih grupa nije glasao za zaključke i što ne misli zaustaviti rastuću agresiju bošnjačke vladajuće elite u cilju osvajanja čitave BiH, jučerašnji zaključci, mada izglasani, nemaju nikakvu praktičnu korist.
Јao si ga Republici Srpskoj. Sa ovakvim djelovanjem nekih srpskih “dušebrižnika“, Srpska je svega par koraka daleko od propasti.
Piše Emil Vlajki