Nismo sigurni šta kupujemo- 20 odsto ribe u svijetu nije adekvatno deklarisano (VIDEO)
Na našem tržištu ovakvih prevara, čini se nema. Stručnjaci, međutim, ne vjeruju da smo isključeni iz svjetskih dešavanja i da za ovakve obmane ne znamo jer ih, jednostavno, nikada nismo ni istražili.
Kako biti siguran da će u pakovanju dobiti ribu koju je tražio? Miroslav Knežević kaže – vjeruje jedino riječnoj ribi iz domaće proizvodnje i svojim očima.
- Јa se malo bavim ribom, pa znam šta je svježa riba kad je vidim, pecam, a ljudi koji se slabo razumiju mogu biti i prevareni, rekao je Knežević.
Najveća američka ekološka nevladina organizacija Okeana procjenjuje da čak 19 odsto ribe koja se prodaje u svijetu nije adekvatno deklarisana. Njihovi podaci govore da je 2014. godine pod pogrešnim imenom prodana riba vrijednosti 148 milijardi dolara. Dragan Mikavica, šef katedre za ribarstvo banjalučkog Poljoprivrednog fakulteta kaže – lako je ocjeniti deklaraciju domaće riječne ribe koja se prodaje cijela. Sve ostalo pod znakom je upitnika.
- Kod tih morskih riba problem je što se one mogu filetirati, prerađivati itd., tako da vi ne možete tačno da znate nekada o kojoj vrsti je riječ, rekao je Dragan Mikavica, šef Katedre za ribarstvo, Poljoprivredni fakultet Banjaluka.
Lako bi bilo, smatra, kada bi potrošač mogao da vjeruje dekalaraciji, jer tu bi trebalo da se nalaze sve informacije koje treba pogledati pri kupovini.
- Na dekalaraciji mora da se navede lokalitet proizvodnje te ribe ili riba iz prirodnih uslova, odakle potiče. Na toj deklaraciji mora da bude naznačeno da li je riba proizvedena prema standardima koji se primjenjuju u EU, ISO 14 000 koji se odnose na ekološku proizvodnju ribe. To sve ide u prilog kupcu, da zna šta je kupio, dodao je Mikavica.
Problem je što se svjetski trendovi u obmanjivanju ove vrste na našem tržištu ne provjeravaju.
"Kontrola prilikom uvoza obuhvata organoleptički pregled pošiljke, pregled prateće dokumentacije, usklađenost deklaracije sa propisima Republike Srpske i uzorkovanje za laboratorijsku analizu. Laboratorijskim analizama kontrolišu se mikrobiološki parametri, zdravstvena ispravnost, sadržaj histamin, metala, te prisustvo radionukleida", navode iz Inspektorata.
- Mi nismo imali zahtjeva da se odredi da li je riba koju je kupio pod tim imenom, da li odgovara toj vrsti, rekla je vesna Kalaba, Veterinarski institut RS, Dr Vaso Butozan.
Rezultati analiza koje naši stručnjaci obavljaju pokazali su da jedemo zdravstveno ispravnu ribu. 57 uzoraka uzetih pri uvozu ove godine bili su ispravni.
- Nemamo izlolaciju nekih trovača, uglavnom ako je nešto pozitivno, to su aerobne mezofilne bakterije koje se dobrom termičkom obradom unište, istakla je Kalaba.
Da li je kupljena riba bila ono što je navedeno na dekalaraciji, priča je na koju niko nije ni pokušao da da odgovor. Đoko Vučić već 25 godina bavi se prodajom ribe. Olakšavajuća okolnost po naše potrošače, smatra, je činjenica da najčešće biraju domaću slatkovodnu ribu.
- Više se traži domaća riba, ali domaća riba je skuplja. U količinama prodaje dominira domaća riba – pastrmka, šaran, kad ima amur, som, tostolobik, a prodaje se dosta i uvozna riba za koju nemamo mogućnost proizvodnje na našim prostorima. Od te uvozne najprodavaniji je oslić, naglasila je Kalaba.
Američko istraživanje pokazalo je da se najčešće falsifikuju losos i škarpina, pa se umjesto ovih skupih i kvalitetnih vrsta podvaljuju jedna vrsta ružičaste pastrmke ili vijetnamski som. Som uzgojen u Vijetnamu na glasu je kao jeftina vrsta niske nutritivne vrijednosti.
Riblje meso inače je bogato proteinima i sadrži ih između 15 i 20 odsto, a ova vrsta ima tek deset odsto proteina i toliko ugljenih hidrata da se malo razlikuje od hljeba. U našim frižiderima prodaje se pod nazivom “pangasijus“, a utvrđeno je da je korišćen kao imitacija za čak 18 drugih, kvalitetnijih i skupljih vrsta ribe. Skupu škarpinu oponašalo je 66 jeftinijih riba. Prosječan kupac teško može da prepozna prevaru, jer bi za to trebalo da poznaje latinske nazive.
Na pakovanju lososa tako bi trebalo potražiti naziv Salmo salar, a bakalara Gadus morhua. Činjenica da je riječ o vrlo unosom poslu za stručnjake je znak da bi o kvalitetu ribe trebalo da se povede više računa. Јer na tržištu na kojem se deklaracije tek ovlaš pregledaju, prevođenje latinskih naziva teško da može da bude garancija da kupac nije prevaren.