latinica  ћирилица
20/12/2014 |  15:36 | Autor: Nezavisne

Zoran Marković: Slike su mi ime i prezime

Banjalučki slikar Zoran Marković, koji je do sada imao deset svojih izložbi i učestvovao na 70 kolektivnih, kaže da slikarstvo kojim se bavi ne bi svrstao ni pod jedan stil te da se ono jednostavno ne može naučiti.
Zoran Marković - Foto: nezavisne novine
Zoran MarkovićFoto: nezavisne novine

Na većini njegovih slika nalazi se kuća kao motiv, ali ne obična kuća, jer u njegovom svijetu one imaju posebno značenje.

"To su kuće u kojima je neko živio, dolazio, odlazio, kao suština života, a ne u banalnom smislu. Od rođenja do kraja života svi imamo tu svoju kuću, sve u životu traži nekakvu kuću, to su neki ciljevi svjesni ili nesvjesni. Te moje kuće imaju i neko posebno značenje, čak i liče na kuće po obliku, ali tu se nalaze i neke stvari koje su likovne, što posmatrač ne može da vidi", rekao je Marković.

Priča da je slikao i kao dijete, ali da je tek kada je odrastao uvidio da je dobro što ga je sudbina opredijelila da bude slikar.

Među velikanima slikarstva izdvojio je Monea, Manea, Van Goga, Sezana i druge.

"Oni su ispričali jednu priču, na koju se još može dodavati, slikarstvo još nije završeno, neće nikada ni biti, postojaće dok god i čovjek postoji. Danas je sve umjetnost, ali to ne bih stavio u pravu umjetnost. Ako imate jednog Rembranta pa nadalje, niko nije dostigao mrvicu samo onog što je on uradio. Umjetnost je danas dobrim dijelom apsurdna, ali prava umjetnost postoji, slikarstvo će uvijek da traje, ljudi će uvijek ispoljavati svoje emocije i razmišljanje", kazao je Marković.

Svoje slikarstvo, ponavlja, ne bi svrstao ni pod jedan stil, jednostavno slika jedino tako kako umije.

"Ako imate talenat, nema šanse da ne slikate, mada se mnogo ljudi bavi slikarstvom, a malo je slikara, to se ne može naučiti. Kada slikam, ne mislim unaprijed šta ću, dovoljno se stvari u meni nakupilo, postavim platno, iscrtam boje i izvlačim iz podsvijesti neke situacije, sve nastaje spontano i brzo", ističe ovaj banjalučki slikar.

Nekada ljudi nađu neke oblike na njegovim slikama za koje kaže da ih on i ne vidi, a njima jednostavno drugačije izgledaju.

Za sebe kaže da će postati pravi slikar onog trenutka kada mu se završi životni vijek te da su slike njegovo ime i prezime.

Atelje ovog slikara nalazi se u Dječijem pozorištu Republike Srpske.